izvorni život

Trust thyself,
Every heart vibrates to that iron string...

Ne znam, zaista ne znam, zašto mi se na "praznik demokracije" (kako danu "izbora" tepa bjeloglavi beskičmenjak) pojavljuje u svijesti i tijelu ova stvar.




Ne znam kada smo zadnji put svjedočili ovolikoj ispiračini mozgova, svesrdno podržanoj od svih velikih medija, u kojoj predsjednici (vlade, sabora, države, pa valjda i mjesnih odbora, kućnih savjeta) svečano i s uvjerenjem poručuju i uvjeravaju kako nam je "mjesto u Europi" i kako tome nema alternative, i kako je to jasno i prejasno i samo po sebi, samo oni ipak, eto, za svaki slučaj, svim silama upinju da to što je jasno samo po sebi uguraju u glavu baš svakome tko i na trenutak upali ili otvori bilo koji medij. Toliki milioni potrošeni na uvjeravanje u nešto što se samo po sebi razumije. Vrlo neobično.

Ja ću glasati PROTIV.

Ne vjerujem hrvatskim aktualnim političarima (ni lijevima ni desnima) ni jednu jedinu riječ. Još manje se može vjerovati europskim političarima, kojima smo zadnja rupa na svirali. EU nije ni zajednica ljubavi, ni socijalna organizacija. Ništa nam nitko neće dati, bez da nam to prije (ili poslije) višestruko uzme. Ulaskom u ovakvu, debelo birokratiziranu organizaciju, praktički se predaje pravo donošenja odluka nekom drugom. To je slično kao kad se pojedinac odrekne svog prava odlučivanja (ili mu se ono otme) i umjesto njega odlučuje skrbnik. Ako se radi o pojedincu bez puno mozga, a pametnom i dobronamjernom skrbniku, to može biti dobra stvar. Ako se radi o zdravom pjedincu, a skrbniku kojeg boli lijevo uho za tog pojedinca i gleda isključivo svoj interes, jao si ga tom pojedincu. Slično je i s državom. Pogotovo ovako malom, a očito i bez puno pameti.

Kada uđemo u EU, ovakvu kakva je, u slučaju da se u Hrvatskoj s vremenom pojave pošteni i dobronamjerni političari, ti političari će praktički imati vezane ruke, jer će bitne odluke donositi tatice i mamice (ili bolje da kažemo: očusi i maćehe) iz nekog jako udaljenog ureda, od strane nekog birokrate koji o ovdašnjoj situaciji nema puno veze. To je ona tragična stvar u cijeloj priči. Ali ni to u krajnjem slučaju nije toliko bitno, ako uzmemo u obzir među kolikim seljačinama i primitivcima, usred kakvog bijednog mentaliteta (koji samo čeka prvi praznik ili blagdan da se dobro najede i napije) živimo. EU ili ne, u onoj krajnjoj analizi, gotovo da je svejedno. Pojedinac će i dalje biti jebena stranka i morat će se pobrinuti, kako zna i umije, za sebe.

Zaboravljena, zanemarena, u kut gurnuta dušo. Oživi, živi, pokaži se, nedaj se, ne dozvoli da te potpuno unište. Otkini se iz okova prozaičnosti, ispraznosti. Izrazi se. Budi svjetlo, budi put, budi radost, budi kreativnost i sve ostalo što jesi. Nasmiješi se, razvedri se. Diši, Razmaši se. Dovoljno si bila stisnuta, zgrčena, u krletci ti nije mjesto. Leti!
Budi ono što jesi. Ako su oni odustali od tebe, nemoj ti odustati od njih. Oni te trebaju. Probudi ih, trgni ih, prisjeti ih, podsjeti ih da si tu. Bez tebe ne mogu ništa i nisu ništa.








If I'd paid attention to what others were thinkin', the heart inside me would've died.

If we never meet again, baby, remember me,
How my lone guitar played sweet for you that old-time melody.
And the harmonica around my neck, I blew it for you, free,
No one else could play that tune,
You know it was up to me.

Želim vam više autentičnosti. Da u većoj mjeri živite onako kako u dubini duše imate potrebu živjeti. Da radite ono što najviše odgovara vašim prirodnim sklonostima i talentima. Da se više družite s ljudima s kojima imate zajedničke interese. Manje ispraznosti i praznog hoda. Više ispunjenosti i smislene uronjenosti u život.

Iako je Nova godina tradicionalno vezana za donošenje velikih odluka (koje se najčešće donose ishitreno i uglavnom ljudi brzo zaborave provoditi što su si obećali), svaki dan je jednako dobar za promjenu u svijesti i početak drukčijeg sagledavanja, doživljavanja i djelovanja.

Društvo u kojem živimo neće nam pomoći u tome. Ono funkcionira na način da mu je smisleno življenje zadnja rupa na svirali. Zato je taj put do sebe samoga, paradoksalno, jedan od najdužih i s najviše prepreka. No, i ne mora nužno biti takav. Pouzdajmo se više u sebe i svoje sposobnosti. Istražimo gdje nas to može odvesti i u što nas pretvoriti. Sretno!

Laž izmišlja opake snove
slatka umorna laž
i dok nemoć pretvara snagu u bol
gluperde lutaju daleko

Što želiš time da kažeš
prodani skote bez časti
na obzorju se vide stare parole
ispisane rukom al' ne vidim boju

I dok tražim u tvojoj sjeni
izgubljene godine
i dok tražim u tvojoj riječi
ono što ne postoji

Na obzorju iskrsavaju stare parole
al' ne vidim boju





Ne gutamo baš svi nametnutu kolektivnu fantaziju, niti izlizane poruke i neuvjerljive govorancije licemjernih, zaglupljenih mantijaša u top terminima, pročitane s blesimetra. Srednji vijek je davno završio. Vrijeme je za buđenje u stvarnost.

Russell je u videu izrekao nekoliko rečenica koje većina ljudi, zbog njihove tvrdokorne uvjerenosti u fantaziju i zbog indoktriniranosti koja se na njima provodi od malih nogu, ne može ni čuti, a još manje shvatiti. Mozak im je jednostavno otvrdnuo za sve osim za održavanje i podržavanje priče koju su im ulili u glavu dok su bili mali.

Zanimljiva je, čak i prezanimljiva, činjenica kako se ljudska shvaćanja i poimanja sebe, života i stvarnosti nisu bitno unaprijedila u odnosu na recimo srednji vijek ili neki drugi mračni period zatucanosti. Životne "istine" se i dalje mahom uzimaju iz druge ili sto druge ruke. Rijetko kad imamo priliku i zadovoljstvo vidjeti nekoga (ili još bolje - sebe) kako živi, shvaća i osjeća - direktno, kroz svoje iskustvo, svoju kožu, svoj osjet, bez dodataka, bez naučenog, bez recikliranog, bez neprestanog žvakanja nečega što je već bezbroj puta prožvakano.

Zašto se teži recikliranju i ponavljanju? Zbog kombinacije navike, tradicije i neotvorenosti prema novom, svježem, sadašnjem.
Kako bi izgledao život koji je temeljen na otvorenosti i inzistiranju na izvornosti? To je nešto što vrijedi isprobati i istražiti.






There'll be no more aaaaaaaaah!
But you may feel a little sick.

Ne slušaj nikoga, ne vjeruj nikome tko ti govori da bolje od tebe zna što je dobro za tebe. Stišaj misli i okreni se onome što dolazi iz tvojih dubina. U njima su odgovori, karte, nacrti, sjeme onoga što možeš biti. Rođen si s paketom potencijala koje ti je zadatak otkriti i živjeti. O ne, nije to lako u svijetu koji ni najmanje ne mari za ono autentično u tebi. Nema smisla da tom svijetu na sav glas objaviš svoje namjere. U najmanju ruku će te ismijati, u najgoru ruku zgaziti. Budi pametan, igraj svoju igru. Promatraj što se dešava u tebi, radi i razvijaj se u skladu s tim. Budi pozoran, kad se pojavi prilika koja ti je bliska, zgrabi ju, bez obzira što bilo tko mislio o tome.

1869. godine Emerson je u svom dnevniku zapisao: Pišem i govorim već nekih 25 ili 30 godina i do sada nemam niti jednog sljedbenika. Zašto? Ne zato jer ono što govorim nije istinito, ne zato jer nije naišlo na inteligentne primatelje, već zato jer u meni nije postojala ni najmanja želja da privlačim ljude k sebi, već da ih usmjeravam k njima samima.




(masterpiece "I and I"- vrlo dobar cover u nedostatku originala)


Been so long since a strange woman has slept in my bed
Look how sweet she sleeps, how free must be her dreams
In another lifetime she must have owned the world, or been faithfully wed
To some righteous king who wrote psalms beside moonlit streams


If she wakes up now, she’ll just want me to talk
I got nothing to say, 'specially about whatever was.


Someone else is speaking with my mouth, but I'm listening only to my heart.
I’ve made shoes for everyone, even you, while I still go barefoot.



Took an untrodden path once, where the swift don’t win the race
It goes to the worthy, who can divide the word of truth
Took a stranger to teach me, to look into justice’s beautiful face